Kratkonogi gušter
Latinski naziv: Ablepharus kitaibelii
(Bibron & Bory, 1833)
Kratkonogi gušter je mala životinja izduženog, cilindričnog tela ukupne dužine do 12 cm, rep je oko 1.5 put duži od tela. Ekstremiteti su kratki i slabo razvijeni. Očni kapci su srasli. Krljušti su glatke, sa metalnim odsjajem. Osnovna boja tela je smeđa ili bronzana. Duž leđa se mogu pružati isprekidane pruge, bokovi su tamni. Ventralna strana je beličasta ili zelenkasta.
Hibernacija kratkonogog guštera najčešće traje od kraja oktobra do sredine marta. Veličina legla je od 2–5 jaja. Hrani se sitnim insektima, paucima i stonogama.
Terestrična je vrsta, naseljava suve južno ili jugoistočno eksponirane padine sa staništima poput otvorenih hrastovih i kestenovih šuma ili staništa stepskog tipa sa niskim žbunovima. Ima tendenciju ka polufosorijalnom načinu života, krije se u šumskoj stelji, poroznoj zemlji ili busenovima trave, jako se teško uočava. Aktivnost je najveća u jutarnjim i popodnevnim časovima. Kreće se zmijolikim, vijugavim pokretima pri čemu se oslanja o svoje redukovane ekstremitete. Primarno je ravničarska vrsta, ali se može naći i do 1000 m nadmorske visine na adekvatnim staništima u brdsko-planinskim predelima.
Kratkonogi gušter naseljava jug i istok Balkanskog poluostrva i zapadni deo Male Azije, sa nekoliko izolovanih populacija u Panonskoj niziji. U Srbiji je nalažen najviše u brdsko-planinskim predelima, dok su nalazi u panonskom i peripanonskom delu naše zemlje relativno retki i raštrkani.
Strogo zaštićena u Srbiji. IUCN Red List: LC
Tekst: Aleksandar Urošević